Postoje stvari koje se u danu dogode same od sebe, bez plana i posebnog povoda. Pojave se usput, između obaveza i misli koje već idu prema sljedećem zadatku, u onim trenucima kad zastaneš i napraviš nešto samo za sebe. Krafna je često upravo to — mali, poznati predah koji se ne doživljava kao odluka, nego kao nešto prirodno, u čemu jednostavno uživaš.

U Pan-peku se krafne rade po recepturi naše djelatnice, tete Verice, koja je ostala ista već trideset godina. Ona je polazište i osnova svega što slijedi — daje tijestu njegovu mekoću i lakoću, a punjenju od Podravka džema od marelice mjesto i mjeru koju prepoznaješ već na prvi zalogaj. Taj recept nije tu da bi se mijenjao, nego da bi se svaki dan dosljedno provodio.

Krafna tijekom proizvodnje prolazi unaprijed razrađen i jasno strukturiran put, podijeljen u precizne korake, pri čemu svaka faza ima svoju ulogu u postizanju konačnog rezultata. Proces je većinom automatiziran, ali uvijek pod nadzorom ljudi koji prate svaku fazu i reagiraju kada je potrebno, jer dobra krafna ne nastaje sama od sebe. Cilj je da svaka na kraju bude svježa, lagana i pouzdano dobra, zahvaljujući pažljivo vođenom procesu. Upravo u toj kombinaciji provjerene recepture, jasnog procesa i ljudske prisutnosti nastaje krafna kojoj se ljudi godinama vraćaju.

Možda je baš zato krafna postala mala slabost mnogih. Ne ona o kojoj se razmišlja previše, nego ona kojoj se vjeruje. Uzmeš je jer znaš da neće biti teška ni masna, da će biti svježa i da ćeš u njoj uživati bez razmišljanja o tome treba li baš sad ili ne.

Na kraju, sve se svodi na jednostavnu stvar. Svatko ima nešto što mu je teško odbiti — mali, poznati užitak kojem se vraća bez puno razmišljanja. Za mnoge je to krafna: topla, mekana, s punjenjem od marelice koje dolazi iznutra i okusom koji se pamti. U Pan-peku smo odlučili da takve stvari radimo pošteno, s istom pažnjom i istim standardima svaki dan, jer znamo koliko ti mali trenuci znače.

I zato možemo reći sasvim jednostavno:

REALNO, svatko ima svoju slabost. Mi je pečemo.